ROGOZNICACLUB

Neki arheolozi zastupali su mišljenje da je područje Rogoznice bilo grčka kolonija Herakleja, ali o tome nema sigurne potvrde u znanosti. Nadgrobna stela iz doba Ilira, pronađena u Stupinu pokraj Rogoznice 1968. godine čuva se u Muzeju u Šibeniku, prikazuje Ilire-Hele koji supripadali užoj zajednici s Liburnima. Iz tog razloga ovaj prostor naziva se Hilički poluotok na kojem je smještena Rogoznica. Jedan od tragova tog vremena je u Stupinu iznad morske uvale pretpovijesna gradina "Stupinska glavica", gdje su uočeni ulomci keramičkih posuda. Osim te gradine nađeni su i ostatci gradine "Kruglica" u neposrednoj blizini Stupinske gradine i u Rogoznici na najvišoj točki Debelog rta zapadno od Starog sela odvojenog 300 metara širokim zaljevom. Na tom području nađen je 1899. i frizaški novac salzburških nadbiskupa iz Friesacha 40-ih godina 13.stoljeća. Pretpostavlja se da je naseobina nestala nakon upada tatara u južnu Hrvatsku 1242. godine. Kasnije se cijeli prostor nazvao Bosiljine. To dokazuje kontinuitet življenja na ovim prostorima od prapovijesti do srednjeg vijeka. Ime Rogoznica spomije se 1422. godine.
Naziv mjesta dolazi od riječi rogoz (trska). Počeci današnje Rogoznice u vezi su s pojavom i jačanjem turske opasnosti krajem XV. stoljeća i početkomXVI. stoljeća. Tada su žitelji susjednih naselja s kopna, pred tom opasnošću pobjegli na otočić Kopara. Ovo područje obilovalo je mediteranskom biljkom kaparom iz čega je moguća izvedenica imena Kopara. 1390. godine prve obitelji su se naselile pokraj otočića. Crkvica sv. Nikole iz XIV. stoljeća u uvali Loznice (danas Lozica) sjeverozapadno od Starog sela bila je župna crkva danas nestalih zaseoka koji su prethodili današnjoj Rogoznici. Uz nju se nalazi grobište iz tog vremena. Datum na jednoj od nadgrobnih ploča je 5.III.MCCC. što dokazuje postojanje života na tom dijelu stare Rogoznice od početka 13. stoljeća. Rogoznica je 1485. godine bila samostalna župa, što dokazuje da je stanovništvo bilo izuzetno kršćansko, kao i crkvica sv.Ivana na rtu Planka (gdje je prema legendi spasio brodolomce hodajući po moru). Sagrađena je 1333. godine o trošku trogirskih plemića. Prema povijesničaru Ivanu Lučiću otočić je naseljen 1518. kada je žiteljstvo s kopna na nj pribjeglo pred Turcima i dalo mu sadašnji naziv Rogoznica. Zaleđe nije bilo trajno napušteno. Stanovnici novog naselja na otočiću bili su i za trajanje turske opasnosti vezani za svoja zemljišta koja su obrađivali. Često su ove prostore napadali Turci. 1503. Turci su zarobili 37 ljudi, 2000 glava sitnog i 200 krupnog blaga u zaleđu Rogoznice. 1564. došla je turska trgovačka lađa puna žita blizu Rogoznice i naoružani seljaci su svojim lađicama navalili na njih i zarobili Turke i robu. 1571. Turci su na splavima od kože došli pljačkati otočić. Tom prigodom seljani su zarobili 30 Turaka i njihove glave nosili po gradu. Zbog svojih zasluga mještani su bili oslobođeni davanja decima sa zemlje nekoliko godina. Rogoznički kraj bio je prostor preko kojeg su se Uskoci probijali na turski teritorij, s kojeg su se potom vraćali u uvalu Rogoznica i isplovljavali na otvoreno more. Jedne noći Rogozničani su uhvatili i ubili zloglasnog uskoka Užana sa Cetine koji je pustošio po Šibenskom kotaru i drugdje po Dalmaciji, otimao djecu i blago. Bili su nagrađeni za svoje hrabro djelo. U Prestavci duždu od 23.studenog 1698. Rogozničani ističu, da su s oružjem sudjelovali u svim borbama u Dalmaciji,Albaniji, posebno u Sinju, kastel novom, Kninu, Čitluku. Sudjelovali su i u zadnjem Kandijskom ratu. Za trajanja francuske uprave (1806.-1813.) Rogoznica je predstavljala važan punkt za zaštitu plovidbe. Radi toga su Francuzi smjestili mali garnizon i podigli utvrđenje s artiljerijom. Zbog toga je Rogoznica postala ciljem engleskih pomorskih napada (1806.-1813.) Za vrijeme Austro-Ugarske sagrađena je riva na otoku kao heliodrom na Milinama. Rogoznica je za vrijeme te države bila značajna vojna luka.